22

22 – ovo je cifra koja šokira, pitanje je samo zašto. U pitanju je 22km autoputeva koji se godišnje u proseku naprave u Srbiji. To je prosek za poslednjih 6 (šest) godina što je ministar za infrastrukturu Milutin Mrkonjić, ponosno izjavio.

Možda ja nisam ni svestan kako je teško napraviti autoput, jer sam celog života pokušavao da izbegnem fizičke poslove time što sam učio, ali ipak mi se cifra od 22km za godinu dana, u 21. veku, čini smešna.

Pozabavimo se malo ciframa:

* Uzmimo gradnju autoputa u Vojvodini, koja je ravna kao tepsija i ne treba praviti nikakve specijalne zahvate tipa kopanje tunela, mostova…
* Neka autoput ima procenjenu širinu od 20m (mada je u Srbiji i širina od 10m ponekad misaona imenica)
* To čini 22,000m*20m=440,000m2
* Godišnje ima 52 nedelje * 5 radnih dana = 260radnih dana. Da, da… putevi se grade i zimi, pitajte Kanadjane…
* Oduzmimo godišnje odmore, praznike, slave, svece, elementarne nepogode… čak 60 dana, dolazimo do cifre od 200 radnih dana
* Zamislite da uposlimo fizičku snagu kao na radnim akcijama posle drugog svetskog rata i damo normu da jedan radnik dnevno treba da iskrampa 1m2
* Dolazimo do 440,000m2 / 200 radnih dana = 1940 metara2 na dan

To znači da bi tih 22km autoputa RUČNO moglo da napravi oko 2000 ljudi (oko 60 ljudi bi mogli da budu šefovi – ljudi u Srbiji vole administrativan kadar). Ako bi još bili plaćeni 1000 evra mesečno, dolazimo do cene koštanja od 24 MILIONA EVRA za radnu snagu. Grubo rečeno, ispada da za gradnju autoputa treba potrošiti oko 1 milion evra ako ga gradite golim rukama. Jedino što ne znam je koliko bi koštao asfalt, tucanik… možda još nešto…

Sa druge strane, “Alpina-Por” i druge građevinske kompanije traže od 789,000 do dva miliona evra po kilometru autoputa, koji bi pravili teškom mehanizacijom. Ja se sada pitam da li je bolje upošljavati 2000 ljudi da ručno grade puteve ili davati koncesije?

I još malo istorijskih fakata:
* Transibirska pruga – 9,259 km, od 1891. do 1901. godine kada je bila u celosti spojena (9 godina). Mehanizacija u 1891. godini? Sibir=Vojvodina?
* Burmanski put – 1,154 km, tokom 1937-1938. ga je ručno gradilo 200,000 kineza kroz džungle i planine. Džungle=Vojvodina?
* Pruga Brčko-Banovići – Sredinom marta 1946. godine, građevinsko odeljenje tadašnjeg ministarstva saobraćaja dobilo je nalog da pristupi izvođenju pripremnih radova. Elaborat o izgradnji bio je gotov za nepunih mesec dana. Na dan 1. aprila počele su pripreme i taj datum je Dan početka omladinskih radnih akcija. 1. maja, prve omladinske radne brigade otvorile su radove na pruzi Brčko-Banovići, dugoj 92 km. U toku izgradnje pruge iskopano je 1.361.680 km² zemlje i 134.460 km² kamena. Izgrađena su dva tunela u dužini 667 m i 22 mosta ukupne dužine 455 m. Prvi voz ovom prugom prošao je 7. novembra 1946. godine. OMLADINCI KOJI NIKADA NIŠTA FIZIČKI NISU RADILI?

OCENITE Milutina Mrkonjića koji bi trebalo bar malo da poznaje istoriju SKOJ-a (za one koji ne znaju – Savez Komunističke Omladine Jugoslavije)!