Miladin Kovačević se pred sudskim većem Prvog osnovnog suda u Beogradu izjasnio krivim za nanošenje teških telesnih povreda amerikancu Brajanu Štajnhaueru. Biće osuđen na 2 godine i 3 meseca zatvora. Napad se desio pre 2 godine i 4 meseca.
Sporazumom koji je postignut između između tužilaštva i Kovačevićeve odbrane, priznanjem krivice za nanošenje TEŠKIH telesnih povreda (fraktura lobanje i koma u trajanju od 2,5 meseci):
* tužilaštvo odustaje od gonjenja Kovačevića za krivična dela falsifikovanja isprave i podstrekavanja na zloupotrebu službenog položaja, za koja je takođe optužen.
* tuzilaštvo se odriče prava na žalbu
* Kovačeviću će biti uračunato vreme koje je proveo u američkom i srpskom pritvoru, ukupno oko tri meseca
* Kovačević će biti oslobođen plaćanja sudskih troškova (znači li to da podmiruju i honorar branioca Borovića u trajanju od oko 2 godine?)
* Postupak protiv Kovačevića se razdvaja od procesa protiv smenjenih srpskih diplomata u Njujorku – generalnog konzula Slobodana Nenadovića i vicekonzula Igora Miloševića, koji se terete za zloupotrebu službenog položaja
* Država je u tajnosti ranije platila 1.000.000 dolara da se proces povuče pred Američkim sudovima i prebaci u Srbiju
A sada mali povratak u nedavnu prošlost:
Dejan Stojadinović osuđen na dve godine zatvora zbog fizičkog napada na lidera Nove Srbije Velimira Ilića u Knez Mihailovoj, 5. februara 2010. Stojadinović je u Knez Mihailovoj ulici napao Ilića dok je davao izjavu novinarima, na očigled njegovog obezbeđenja, policije i građana. Probivši se kroz gužvu, Stojadinović je Ilića više puta udario u glavu i naneo mu LAKŠE povrede. Presuda je doneta dva meseca posle napada. Posle presude Velimir Ilić je izjavio da „nije zadovoljan” i da je očekivao veću kaznu za napadača. Ne znam kako se javnost oseća povodom svega toga i šta misli o pravosuđu u Srbiji, ali ono što sam mogao naći je da je odbranu u slučaju Miladina Kovačeviča vodio Borivoje Borović dok je odbranu Dejana Stojadinovića vodio po službenoj dužnosti Saša Nedović. Da li je uspeh i pravednost ovih suđenja njihova zasluga ili je to zasluga sudija, pravosuđa, tužioca, društvenog uređenja, veza ili ko zna čega, ja to ne znam. Ne znam ni kako da se osećam. Nije da imam previše iskustva sa pravosuđem, ali sam živeo u ubeđenju da se nagodbe prave ukoliko tužilaštvo nije sigurno da može da dokaže kompletan slučaj. I ne mogu da shvatim da se nekome opraštaju dve optužbe ako prizna jednu. Stvarno ne znam šta bi mislio o državnim organima i reformisanom sudstvu… Da li treba da vičem “PRAVDA ZA STOJADINOVIĆA” ili “PRAVDA ZA KOVAČEVIĆA”? Ako imate neki komentar, slobodno napišite.
Sve se ovo može nadovezati i na skorašnji slučaj napada na Teofila Pančića. Još ne mogu da shvatim da maloletnici planski i organizovano štanglama napadaju novinara čije im se razmišljanje ne sviđa i sudiju koji samo što nije rekao “pa eto, igrala se deca”. Po meni je to pokušaj isplaniranog ubistva dok se Kovačević i Stojadinović mogu barem braniti na kartu afekta… Ima li u celoj ovoj pravosudnoj priči ikakve logike? Gde grešim?